Babo

[Ekonina]

Sve sam mislio da se jedan covjek potpuno formira kad postane babo, ili zena kad postane majka. Ja sam otac dvoje djece, pa sa sigurnoscu mogu reci da se ljudska paradigma potpuno promijeni od onog trenutka kad postane roditelj. Ponekad dok pricam sa svojim prijateljima na ovu temu, pokusavam da objasnim ovo rijecima, ali uvijek na kraju zakljucim sa rijecima; vidjeces kad budes imao svoje dijete. Ove rijeci sam cesto cuo od svog rahmetli baba, koji bi blago odgovarao na moja brzopleta vidjenja svijeta i predloga rjesavanja nekih problema "po kratkom postupku". Tad sam se nehajno odnosio prema ovim rijecima. Ali nepobitno ima odredjenih stvari koje se ne mogu nauciti vec se moraju dozivjeti.
Nejse, poslije gubitka svog oca prosle godine, shvatio sam da sam postao covjek ne kad sam postao otac, vec kad sam izgubio oca. Imao sam prilike vidjet zaljenje ljudi prema maloj djeci koja izgube svog oca, nejac, kako ce se podnjivit, ko ce ih stitit, ko izvjesti na pravi put. Ja sam vec uveliko uzeo od svoje cetvrte decenije, imam posao, imam djecu, zivot , zdravlje i snagu hvala Allahu dz.s., imam sve to pa jesam li slab kad sam se osjetio bez zastite, kad sam osjetio da sam siroce kad mi je babo preselio. Kad bi dosao sa puta, topli i uvijek snazni zagrljaj i njegov miris, samo njemu karakteristican. Kad kad mi u san dodje, kao prekjuce i taj dan mi sve u nekom neredu prodje, u nepaznji, u rasijanju.. Boze, pitam se da li ovako slab mogu biti i ja svojem djetetu neko olicenje snage, oslonac..
Oprostite sto idem ovako predaleko... jedan je babo.